Prirodna baština i krajobraz

Prirodna baština dio je resursne osnove Općine i sastavni dio njenog prostornog i kulturnog identiteta. Prirodna baština ima veliko značenje u smislu očuvanja ekološke ravnoteže zbog sve većeg antropogenog utjecaja kao što je poljoprivredna proizvodnja (ratarska, voćarska i vinogradarska).

Zakon o zaštiti prirode valorizira zaštitu prirodne baštine kroz devet kategorija. Osim zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta na području Općine Visoko nalazi se jedan zaštićeni objekt prirodne baštine i to Belina lipa (Tilia grandifolia) u Visokom u kategoriji spomenika parkovne arhitekture.

Zaštićena Belina lipa u centru naselja Visoko

Lipa je 1966. godine zaštićena odnosno stavljena pod posebnu zaštitu kao spomenik prirode i upisana u Registar posebno zaštićenih objekata prirode pod rednim brojem 202. Te je godine lipa bila slijedećih dimenzija: visina 20 m, opseg 8,9 m i prsni promjer 2,82 m. Prema legendi ime lipe vezano je uz ličnost hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV Arpadovića koji je navodno 1242. godine zasadio lipu, bježeći ovim krajevima pred naletima Tatara. Lipa je za mještane ovog kraja oduvijek imala simbolično značenje, bila je okupljalište mještana i predstavljala identitet Visokog, a o njoj je spjevana i pjesma nepoznatog autora.

S vremenom je zbog starosti, atmosferskog utjecaja i ljudske nepažnje dio stabla odumro, dio grana se posušio, a još zdrave grane napala je imela. Prvi radovi na zaštiti lipe izvršeni su 1990. godine kada je lipa bila visoka oko 20-tak metara i imala široku krošnju s osam debelih grana. Stablo je bilo zaraženo imelom, imalo je suhe grane, a kroz krošnju je prolazio električni vod. U jesen te godine uklonjen je električni vod, a suhe i zaražene grane su orezane.

Desetak godina kasnije Općina je pokrenula akciju zaštite lipe i od nadležnog državnog tijela zatražila stručno mišljenje odnosno uvjete zaštite prirode. Zatraženi su i uvjeti zaštite kulturnih dobara i to radi obnove kapelice Sv. Josipa odnosno postavljanja nove kapelice jer je stara iz 1708. godine uništena nakon II svjetskog rata. Originalan kip Sv. Josipa je sačuvan i postavljen u novu kapelicu u zaselku Jarek gdje se i danas nalazi.

Radovi na zaštiti lipe i uređenju okoliša započeli su i završeni 2000. godine, a preostalo je još postaviti informativnu ploču. U sklopu radova izvršeno je slijedeće: zeleni trg s lipom je cestovnim rubnicima razgraničen od prometnice, zelena površina s lipom izdvojena je od trga zidom od kamena, očišćena je šupljina debla, orezani su izbojci, prekopano je zbijeno tlo oko lipe i navezen plodni sloj zemlje i postavljena je kapelica Sv. Josipa. Na taj je način lipa sačuvana za buduća pokoljenja, a prostor oko lipe dobio je novu vrijednost u sklopu ambijentalne cjeline centra Visokog.

Od zaštićenih biljnih vrsta na području Općine mogu se naći slijedeće: bijela naglavica (Cephalanthera damasonium) na livadama i širokolisna veprina (Ruscus hypoglossum) u šumama.
Osim ovih, zakonom zaštićenih biljnih vrsta na području Općine rasprostranjene su i slijedeće biljne vrste koje se mogu smatrati ugroženima jer njihova brojnost opada, a staništa im nestaju: mali zimzelen (Vinca minor), šumarica (Anemone sylvestris), drijemovac (Leucojum vernum), mjehurica (Physalis alkekengi), šumska sirištara (Gentiana asclepiadea), obični likovac (Daphne mezereum), kukurijek (Helleborus atrorubens) i ciklama (Cyclamen purpurescens).

Na području Županije zaštićeno je oko 250 životinjskih vrsta. Za područje Općine nije izvršena inventarizacija životinjskih zajednica, vrsta i staništa, ali se na osnovi iskustva i obilaska terena može reći da na području Općine obitavaju slijedeće zaštićene životinjske vrste: smeđa i zelena žaba krastača, pjegavi daždevnjak, vjeverica, šumska sova, sova ušara, ćuk, škanjac mišar, jastreb, brgljez, srednji djetao, zelena žuna, velika, plavetna, dugorepa i močvarna sjenica i druge.
Na životinjski svijet djeluje niz negativnih čimbenika kao što je širenje izgrađenih struktura i smanjivanje šumskih površina zbog čega se biološka cjelina cjepka i gubi povezanost staništa, poljoprivredna proizvodnja u kojoj se koriste umjetna zaštitna sredstva, nove prometnice (npr. autocesta) koje presijecaju prirodne migracijske putove i slično.

Prema Prostornom planu Varaždinske županije, šumski predio u sjevernom dijelu Općine je u sklopu šireg područja Grada Novog Marofa i Općine Breznički Hum definiran kao osobito vrijedan predio – prirodni krajobraz (predjeli Suho Borje, Jeleškovec, Delnice, Hrtić, Bota i šuma Gušća).
Na osnovi analize postojećeg stanja i obilaska terena, na općinskoj razini izdvojen je još jedan šumski predio koji je sačuvao veći stupanj prirodnosti, izvornosti i biološke raznolikosti. To je veći šumski kompleks u južnom dijelu Općine između rijeke Lonje i potoka Presečno, a kroz koji protječe potok Kračevec (predjeli Lipovec, Črnilo, Draga, Zemeljnica, Štrigovčica, šuma Klesta, šuma Kostanjevac Črepinje i Bukovje).

Od osobite vrijednosti i značaja je šumski rub općenito, na kojem je zbog prijelaza iz jedne biljne zajednice u drugu, zastupljena veća raznolikost biljnih i životinjskih vrsta.

Vodna staništa na području Općine zastupljena su u značajnijem obimu i izvor su biološke raznolikosti i bogatstva biljnih i životinjskih vrsta i to u većoj mjeri nego staništa koja ne sadrže vodu. Vodna staništa uključuju prijelaze između stalnih vodenih i suhih površina, a utočište su nekih autohtonih životinja koje su ranije bile rasprostranjene mnogo šire. Neki su vodotoci devastirani kao na primjer korito rijeke Lonje koje za potrebe izgradnje autoceste nije regulirano, ali su na njemu obavljeni zahvati uređenja i održavanja vodotoka. Pod time se podrazumijeva održavanje prirodnih vodotoka na način da se korito čisti, uklanja nanos, djelomično produbljuje, ublažavaju zavoji bez značajnije promjene trase korita te vrši krčenje i košnja raslinja. Prilikom izvođenja tih radova u potpunosti je odstranjena i iskrčena visoka i niska vegetacija i ugrožena biološka raznolikost vodnog ekosustava. Neki su vodotoci onečišćeni zbog ispuštanja otpadnih voda iz domaćinstava u potoke.

Od izuzetne važnosti za bio-ekološku stabilnost okoliša su manji šumarci koji se nalaze na području cijele Općine, ali površinski nisu znatnije zastupljeni. Šumarci se pojavljuju fragmentarno između poljoprivrednih površina te većinom na sjevernim i istočnim padinama brežuljaka. Iako su pod posrednim i neposrednim utjecajem čovjeka, ti šumarci predstavljaju važna staništa biljnim i životinjskim vrstama, te doprinose raznolikosti i stabilnosti biološkog sustava, pa ih kao takve treba zadržati.

Od površinski manjih, ali izuzetno značajnih prirodnih sustava potrebno je izdvojiti poteze živice i grmlja, ostala vodna staništa, te napuštene poljoprivredne površine u zaraštanju (oranice, voćnjaci, vinogradi i livade).

Obilaskom terena i informacijama iz Općine evidentirano je nekoliko značajnijih primjeraka pojedinačnih stabala i to: hrast – cer (Quercus cerris) u predjelu Cer, sjeverno od naselja Visoko (trenutno u vlasništvu Huzjak Ljudevita), procijenjene starosti od najmanje 250 godina; hrast uz staru klijet (trenutno u vlasništvu Kuzmić Đure) na cesti prije zaselka Vinično Gornje Selo; hrast na raskršću cesta za zaselak Lendava i Vinično Gornje Selo (na javnoj površini) i Popov hrast južno od streljane u Visokom. Za te se primjerke cijeni da su od većeg značenja (zbog veličine krošnje, visine i obujma stabla) te bi bilo svrhovito predložiti ih za zaštitu na lokalnoj razini.

Hrast (cer) sjeverno od naselja Visoko, u predjelu zvanom Cer

Hrast uz staru klijet u Viničnom, na ulasku u zaselak Vinično Gornje Selo

Hrast na raskršću cesta za zaselke Lendava i Vinično Gornje Selo

Krajobraz

U prostorno-planskom kontekstu krajobraz (krajolik) označava cjelovitu prostornu, biofizičku i antropogenu strukturu područja, u rasponu od potpuno prirodne do pretežito ili potpuno antropogene. Krajobraz je odraz prirodnih i kulturnih obilježja prostora, te prirodnih i antropogenih procesa koji se u njemu odvijaju.
S obzirom na način korištenja prostora i stupanj antropogenih promjena, područje Općine može se smatrati kultiviranim krajobrazom ruralne strukture koja u većoj mjeri sadrži prirodne elemente. S obzirom na krajobrazne značajke to se područje može podijeliti na dvije karakteristične prostorne cjeline: brežuljkasti naseljeni predio koji zauzima veći dio Općine i brdski šumski predio koji zauzima djelomično sjeverni i većim dijelom južni dio Općine.

Brdski šumski predio u sjevernom i južnom dijelu Općine čini relativno očuvan prirodni krajolik. U šumi prevladavaju prirodne vrijednosti i značajni ekološki čimbenici: očuvana biološka raznolikost, stabilni ekosustav, biofizička struktura, ekološki potencijal i dr.

Kultiviran ruralni krajolik Općine Visoko karakterizira vizualna živopisnost, krajobrazna raznolikost i reljefna razgibanost. Područje je brežuljkasto i blago valovitog terena, a između brežuljaka se nalaze potočne doline.

Pitomi ruralni krajolik Visočkog kraja

Veća naselja su zbijena, a izdvojeni zaselci su karakteristično grupirani (npr. Lendava, Jarek u Viničnom, Jarek u Visokom, Vrh, Mali Vrh, Gegači, Hajduci, Hegedići, Hulci i dr.). Ti se zaselci sastoje od nekoliko tipičnih seoskih domaćinstava sa stambenom kućom i dvorištem oko kojeg se nalaze gospodarske građevine i gotovo u pravilu bunar.

U kultiviranom brežuljkastom predjelu Općine građena struktura još uvijek nije prevladavajuća već se stapa s prirodnom pozadinom, a udio slobodnih površina odnosno prirodnih kultiviranih struktura (vinogradi, voćnjaci, livade, vrtovi, okućnice) još je uvijek relativno visok u usporedbi s drugim dijelovima Županije. Taj je predio u većoj mjeri zadržao prirodna obilježja, a utjecaj čovjeka nije u suprotnosti s prirodnim okolišem jer je čovjek s njime usko životno i radno povezan što se očituje u skladu pitomog krajolika i antropogenih struktura.

Na padinama brežuljaka nalaze se vinogradi, voćnjaci, oranice, vrtovi i šumarci, na vrlo usitnjenom posjedu. Ekstenzivan način vinogradarske proizvodnje na malim parcelama karakterističan je za područje ove Općine. Radi se o vinogradima u kojima se uzgoj loze vrši na nekadašnji tradicionalni način “na kolcima” s pripadajućom specifičnom i prepoznatljivom kamenom ili drvenom klijeti.

Na području Općine nije u većoj mjeri prisutna izgradnja vikendica odnosno kuća za odmor. Do nove izgradnje je došlo uglavnom na slobodnim česticama i to interpolacijom, gradnjom u blizini postojećih starih klijeti ili na mjestu nekadašnjih građevina. Tendencija nove gradnje u većem i značajnijem obimu za sada nije prisutna.

Osamljena i izdvojena klijet s vinogradom u pozadini, zaselak Jarek

Poljoprivredne površine i šumski rub u predjelu Hoban, zaselak Boščaki

Posebne tipološke, oblikovne, ambijentalne i tradicijske značajke šireg predjela Visokog daju identitet ovom području i čine ga prepoznatljivim i posebnim u odnosu na druge dijelove Županije. Tome se pribraja još jedna specifičnost ovog područja, a to je izuzetno veliki broj mlinova od kojih je danas ostalo sačuvano samo nekoliko.
Pojedini predjeli kao što su Čanjevo, Čerjenec i Gornje Visoko, većim su dijelom sačuvali izvorni izgled i obilježja, ali se na pojedinim potezima očituje narušavanje postojećeg sklada i to neprimjerenom izgradnjom novih vikend ili stambenih građevina koje bitno odudaraju od postojećih i to oblikom, veličinom, oblikovanjem i upotrijebljenim materijalima.

Potez brežuljaka sjeverno od ceste prema Čanjevu značajan je za panoramske vrijednosti krajobraza jer se na pojedinim dionicama pružaju pogledi prema jugu na širu okolicu sve do Zagreba pa i dalje. Pojedine točke mogu se smatrati posebno značajnim u tom smislu, dok je jedna posebno i označena, a odnosi se na izgrađeni vidikovac “Budin 2000-te” kod zaselka Brijeg (Gornje Visoko).

Predio na području naselja Vinično, položaji blažih padina koriste se za oraničnu proizvodnju

Pogled na klijeti u predjelu Čerjenec, strmije padine koriste se za vinogradarsku proizvodnju

Na sliku krajobraza u pozitivnom i negativnom smislu utjecale su društvene i gospodarske promjene, deagrarizacija, procesi urbanizacije (širenje naselja, izgradnja kuća za odmor), promjene u poljodjelskoj proizvodnji (prenamjena površina, sitna parcelacija i individualna voćarsko-vinogradarska proizvodnja za vlastite potrebe), korištenje resursa (eksploatacija kamena) i infrastrukturni zahvati (izgradnja autoceste, regulacija Lonje i drugih potoka sa sječom visoke vegetacije), te ostali zahvati (sječa šumaraka, nedozvoljeno odlaganje otpada).

Izgradnjom autoceste u određenoj mjeri su se izmijenile vizualne značajke prostora. Trasa autoceste na području Općine prolazi dolinom rijeke Lonje pa cesta kao longitudinalni i plošni element ne predstavlja veću vizualnu prepreku u prostoru. Eventualne negativne utjecaje na vizualne značajke treba prihvatiti kompromisno kao nužnost razvoja tako važne prometne infrastrukture.

Na području Općine autocesta ima veći utjecaj na postojeće fizičke i funkcionalne veze jer razdvaja lokalni prometni sustav te uvjetuje transverzalno povezivanje susjednih naselja na točno određenim točkama.

Vezano uz autocestu uređeno je korito rijeke Lonje na način da je u potpunosti odstranjeno grmlje i drveće te dolina rijeke više ne sadrži prepoznatljive prirodne elemente odnosno vegetacijski pojas koji prati vodotok. U tom je smislu vodni krajolik trajno izmijenjen jer se prema planu održavanja takvog korita nova vegetacija ponovno odstranjuje u određenim vremenskim razmacima.